Što je copyleft?

Ovo je prijevod izvorne stranice na engleskom.

This translation may not reflect the changes made since 2013-10-07 in the English original. You should take a look at those changes. Please see the Translations README for information on maintaining translations of this article.

Copyleft je općenita metoda za oslobođenje programa (ili nekog drugog djela), koja zahtijeva da sve izmijenjene i proširene inačice programa budu isto tako slobodne.

Najjednostavniji način da se program pretvori u slobodan softver je da ga stavite u javno vlasništvo, odričući se autorskih prava. To dopušta ljudima da dijele program i njegova poboljšanja, ako su tako naumili. Ali u isto vrijeme i dopušta ne-surađujućim ljudima da pretvore program u vlasnički softver. Oni mogu napraviti izmjene, mnoge ili nekoliko, i distribuirati rezultat kao vlasnički proizvod. Ljudi koji prime program u tom izmijenjenom obliku nemaju slobodu koju im je originalni autor dao; posrednik je to uklonio.

U GNU projektu, naš cilj je dati svim korisnicima slobodu da ponovno distribuiraju i izmijene GNU softver. Ako bi posrednik mogao ukloniti slobodu, mogli bismo imati mnogo korisnika, ali ti korisnici ne bi imali slobodu. Prema tome, umjesto da stavimo GNU softver u javno vlasništvo, mi primjenjujemo “copyleft” na softver. Copyleft kaže da svatko tko ponovno distribuira softver, sa ili bez izmjena, mora proslijediti slobodu za daljnje kopiranje i izmjenu. Copyleft garantira da svaki korisnik ima slobodu.

Copyleft u isto vrijeme i pruža poticaj drugim programerima da dodaju slobodni softver. Važni slobodni programi kao što je GNU C++ kompajler postoje samo zbog toga.

Copyleft u isto vrijeme i pomaže programerima koji žele doprinijeti poboljšanja slobodnom softveru da dobiju dopuštenje da mogu to napraviti. Ti programeri često rade za kompanije ili sveučilišta koji će napraviti gotovo sve da dobiju više novaca. Programer bi možda htio napraviti doprinos zajednici preko svojih izmjena, ali njen poslodavac možda želi pretvoriti izmjene u vlasnički softverski proizvod.

Kada objasnimo poslodavcu da je nezakonito distribuirati poboljšanu inačicu u bilo kojem drugom obliku osim u obliku slobodnog softvera, poslodavac se obično odluči za objavu u obliku slobodnog softvera radije nego da odbaci softver.

Da bismo stavili program pod copyleft, prvo napravimo izjavu da je program pod autorskim pravom (copyright); tada dodamo distribucijska pravila, koja su zakonski instrument koji daje svakome pravo da koristi, izmjenjuje i ponovno distribuira kod programa, ili bilo koji drugi program derivirani iz tog koda, ali samo ako su distribucijska pravila neizmijenjena. Dakle, kod i slobode postaju zakonski nerazdružive.

Developeri vlasničkog softvera koriste autorska prava da oduzmu slobodu korisnika; mi koristimo autorska prava da garantiramo njihovu slobodu. Zbog toga preokrenemo ime: iz “copyright” u “copyleft.”

Copyleft je način korištenja autorskih prava nad programom. Ne znači odustajanje od autorskih prava; zaista, odustajanje bi napravilo copyleft nemogućim. “Left” u “copyleft” nije referenca na glagol “ostaviti” (“to leave”) — nego samo na smjer koji je inverzni od “right”.¹

Copyleft je općeniti koncept, i ne možete direktno koristiti općeniti koncept; možete samo koristiti određenu implementaciju koncepta. U GNU projektu, određena distribucijska pravila koja koristimo za većinu softvera su sadržana u GNU općoj javnoj licenci (dostupnoj u HTML-u, tekstu i Texinfo formatu). GNU opća javna licenca je često zvana kraticom GNU GPL. Postoji i stranica Često postavljanih pitanja o GNU GPL-u. Možete isto tako i čitati o tome zašto FSF dobiva autorska prava od suradnika.

Alternativni oblik copylefta, GNU niža opća javna licenca (LGPL) (dostupna u HTML-u, tekstu i Texinfo formatu), primjenjuje se na nekoliko (ali ne na sve) GNU biblioteke. Da biste saznali više o tome kako koristiti LGPL, molimo vas pročitajte članak Zašto ne biste trebali koristiti niži GPL za vašu slijedeću biblioteku.

GNU licenca slobodne dokumentacije (FDL) (dostupna u HTML-u, tekstu i u Texinfo) je oblik copylefta namijenjen za korištenje na priručniku, udžbeniku ili nekom drugom dokumentu da bi se osiguralo da svi imaju efektivnu slobodu kopiranja i ponovne distribucije, sa ili bez izmjena, ili komercijalno ili nekomercijalno.

Prikladna licenca je uključena u mnoge priručnike i u svakoj distribuciji GNU izvornog koda.

Sve te licence su dizajnirane da ih možete lako primijeniti na vaša vlastita djela, pretpostavljajući da ste posjednik autorskih prava. Ne morate izmijeniti licencu da to napravite, samo uključite kopiju licence u djelo, i dodajte bilješke u izvornim datotekama koje ispravno upućuju na licencu.

Korištenje istih distribucijskih pravila za mnoge različite programe čini laganim kopiranje koda između raznih i različitih programa. Kada svi oni imaju ista distribucijska pravila, nema problema. Niži GPL, inačica 2, uključuje odredbu koja vam dopušta izmjenu distribucijskih pravila običnog GPL-a, tako da možete kopirati kod u drugi program pokriven GPL-om. Inačica 3 nižeg GPL-a je izgrađena kao iznimka dodana GPL inačici 3, time radeći kompatibilnost automatskom.

Ako želite staviti vaš program pod copyleft sa GNU GPL-om ili GNU LGPL-om, molimo vas pogledajte stranicu instrukcija o licenci za savjet. Molimo vas primijetite da morate koristiti cijeli tekst licence koju izaberete. Svaka je integralna cjelina, i parcijalne kopije nisu dozvoljene.

Ako želite svoj priručnik staviti pod copyleft sa GNU FDL-om, molimo vas pogledajte instrukcije pri kraju FDL teksta, i stranicu sa instrukcijama o GFDL. Opet, parcijalne kopije nisu dozvoljene.

Bilješke prevoditelja

Naime, copyleft je igra riječi sa engleskim izrazom za autorsko pravo: copyright. Right u copyright znači “pravo”, ali može značiti i “desno”, “ispravno” ili “pravilno”. Inverzni smjer od right je left (“lijevo”) i time se dobije copyleft, što ne znači da se autor odriče autorskog prava, nego da se autorsko pravo koristi u inverznom smjeru od uobičajenog.